Ponašanje koza

Napisano za AWPA, 2012.

Koze žive uz čovjeka već 8000 godina i među prvim su domesticiranim vrstama životinja.

Divlje koze su veoma znatiželjne i inteligentne životinje, koje posebno zadivljuju sposobnošću penjanja i hodanja po uskim planinskim liticama.

Kozama koje se boje čovjeka veoma je teško prići neopaženo. Zjenice njihovih očiju pravokutnog su oblika, što im omogućava širi vidokrug, gotovo oko svog cijelog tijela. Osjeti li da je u opasnosti, koza može pobjeći, započeti borbu s protivnikom ili se oglasiti alarmnim glasanjem i time upozoriti ostale koze. Zbog toga krdo koza nije lako sakupiti zajedno.

Slobodno živuće koze aktivne su danju, pri čemu većinu vremena provode brsteći i pasući.  Koze više vole brstiti, što znači da jedu lišće i izdanke grmova i stabala, a rjeđe pasu travu. Kod odabira hrane pomaže im dobro razvijen osjećaj mirisa i okusa. Premda zbog znatiželje sve rado probaju, ponjuše, i gricnu, nerado će pojesti pljesnivu i ustajalu hranu, a znaju prepoznati i otrovno bilje.

Koze su društvene životinje koje u prirodi žive u stadima. Stada se sastoje od odraslih ženki, mladih obaju spola i kozlića, a na čelu je uvijek dominantna ženka. Uobičajeno to je stara i iskusna životinja koja krdo vodi na mjesta hranjenja, mirovanja ili pojilište.

Odrasli jarci žive odvojeno u vlastitim grupama. Položaj u hijerarhiji mužjaka kod šumskih koza u ovisnosti je od njegove starosti i veličine rogova. Općenito, položaj jaraca u grupi raste do šeste godine, a nakon toga pada kako mu pada snaga u odnosu na mlade.

U vrijeme razmnožavanja jarci se pridružuju ženskim krdima. Međutim, s kozama može živjeti jedan odrasli jarac koji onda s krdom ostaje tako dugo dok uspijeva otjerati ostale mužjake.

Hijerarhija između članova krda određuje se borbenim odmjeravanje snage, a rjeđe kroz stvarne borbe. Odmjeravanje snaga može biti prijetnje bez kontakta, koja se sastoji od isticanja tjelesne snage i veličine rogova, pri čemu neke koze spuste glavu prema dolje i guraju rogovima prema naprijed. Okršaji u kojima dolazi do kontakta mogu uključivati guranje protivnika glavom i rogovima ili sudaranje rogovima dvaju životinja. Najintenzivniji okršaj predstavlja borba jaraca, pri čemu oni ustanu na stražnje noge i sudare se rogovima.

Koze su spolno zrele u dobi od četiri do šest mjeseci. Znaci estrusa su glasanje, učestalo uriniranje, povećano pomicanje repa te ponekad zaskakivanje drugih koza ili ljudi koji su im bliski. U prirodi je vrijeme razmnožavanja koza od rujna do prosinca. Ženke su u estrusu oko 39 sati.

Jarci ulaze u pubertet s četiri do pet mjeseci. Kada su spremni za parenje počinju jako zaudarati jer uriniraju po svom trbuhu, prednjim nogama i bradi. Oni često ispruže vrat prema naprijed, podignu visoko nos, podignu gornju usnu i zatvore nozdrve, što se naziva flehmen. Na taj način ispituju mirisne tvari oko sebe, prvenstveno spolne hormone. Ženkama je takvo ponašanje zanimljivo i pažljivo ga promatraju.

Spolno ponašanje započinje kada jarac proba urin ženke tako što pokazuje flehmen. Nakon toga pristupi ženki, malo čučne, istegne glavu, s rogovima prema natrag i ušima prema naprijed, rep drži okomito, a jezik ispruži. Ako je ženka spremna za parenje, stajat će mirno lagano pognute glave i repom malo pomaknutim na stranu. Jarac joj pristupi s leđa, njuši njeno genitalno područje i bokove, te je zatim lagano udari glavom i nogom, nakon čega slijedi parenje.

Graviditet koza traje oko pet mjeseci.

Prije poroda koze postanu razdražljive i nervozne. Divlje koze se odjele od krda i traže mirno i zaštićeno mjesto za jarenje. Porod traje od jednog do dva i pol sata, no ovisi o broju mladunaca. Odmah nakon poroda majka započinje intenzivno lizanje jareta što služi čišćenju i uspostavljanju veze između majke i mladunčeta. Ako se omete ovo ponašanje, koze mogu reagirati na mladunca ravnodušno ili ga potpuno odbiti. Koza i jare prepoznaju se po glasu, izgledu, mirisu i okusu. Veza je vrlo specifična i koza odbija drugu jarad.

Nakon poroda, jare ustane i traži sisu, a koza pri tome stoji mirno da bi ga ohrabrila u traženju. Potom koza ostavlja jare skriveno i pridružuje se krdu. Kod slobodno živućih koza kozlići duži period nakon poroda provode sami skriveni u grmlju, ne prate i ne dozivaju svoje majke zato što su ostavljeni. U prvim tjednima je veza između majke i mladunca vrlo jaka te ga ona doji četiri do pet puta dnevno. Kada zaklon više ne pruža mogućnost skrivanja ili kada prehrana nije dostatna, kozlići spontano počinju slijediti majke i priključuju se krdu.

Mladunčad se već prvi tjedan počinje igrati s drugom mladunčadi, ali se još drži bliže majki. Često se penju majki na leđa, što ona tolerira. U dobi od tri tjedna mladunčad pokušava pasti travu, a s osam do devet tjedana u tome postaju uspješni. U slučaju opasnosti, kada koza začuje alarmno glasanje drugih članova krda, ona se uspravi kao da doji i usmjeri uši u smjeru zvuka te time stimulira mladunčad da joj se približi. Kada se majke koze glasaju zbog opasnosti, kozlići nestanu u zaklon, i ponovno izlaze nakon pozivnog glasanja. Alarmno glasanje kozlića su visoki tonovi koji podsjećaju na plakanje djece.

 

Literatura

Buchenauer D 1997 Ziege. U: Sambraus HH i A Steiger A (ur) Das Buch vom Tierschutz. Ferdinand Enke Verlag: Stuttgart, Njemačka. s. 144-159

Houpt KA 2000 Il comportamento degli animali domestici. Verga M i Carenzi C (ur), Edizione Italiana. EMSI: Roma, Italija

Rutter M 2002 Behaviour of Sheep and Goat. U: Jensen P (ur) The Ethology of Domestic Animals – An Introductotory Text. CAPI Publishing: Wallingford, UK. s. 145-158

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s