Kako je ponašanje životinja povezano s njihovom dobrobiti?

Napisano za AWPA, 2012.

Ponašanje životinja neodjeljivi je dio istraživanja njihove dobrobiti. Razlog tome je što od svih pokazateljima dobrobiti, kao što su na primjer fiziologija, imunologija, produktivnost, ozlijeđenost, bolesti, jedino ponašanje može objasniti stvarno značenje nekog postupka za samu životinju.

Vezanost ponašanja i dobrobiti životinja proizlazi iz povijesnih razloga. Znanost o ponašanju životinja (etologija) razvila se početkom prošlog stoljeća, te kao takva postoji i danas. Međutim, šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedan od članova Brambellove komisija zadužene za procjenu dobrobiti na Britanskim farmama, bio je etolog. Stoga je jedan od zaključaka Komisije bio da je ponašanje životinja prvi kriterij za određivanje dobrobiti. Time su stvoreni temelji primijenjene etologije.

Znanstvenici smatraju ponašanje životinja preciznom znanstvenom metodom kojom se može odrediti dobrobit životinja, za razliku od životinjskih osjećaja koje još uvijek ne znamo mjeriti. Prema ponašanju životinje moguće je prepoznati njeno subjektivno viđenje o nekom događaju ili okolišu u kome se nalazi. Istovremeno, promatranje ponašanja životinja je najmanje invazivan način istraživanja dobrobiti životinja.

Dodatno, za istraživače dobrobiti životinja ponašanje je jednostavno za promatranje. Naime, u svakoj situaciji životinje se ponašaju na neki određeni način, pokazujući pri tome da li su dobro ili ne. Timarenje, igra i spavanje neka su od ponašanja koja mogu značiti da se životinja dobro ili sigurno osjeća u nekom okolišu, dok su stereotipije i druge nepravilnosti ponašanja pokazatelji da životinja loše podnosi boravak u tom okolišu.

Dakle, poznavanje ponašanja životinja neophodno je da bi se osigurala njihova dobrobit, odnosno ono omogućuje izgradnju onakvih nastambi (štala za životinje na farmama ili objekata za životinje u zoološkim vrtovima) u kojima će životinje moći ispoljiti svoje prirodno ponašanje. Istovremeno, za svakoga tko radi ili živi sa životinjama poznavanje njihovog ponašanja omogućuje lakši rad i ljepši suživot s njima.

 

Literatura

Boissy A, Arnould C, Chaillou E, Désiré L, Duvaux-Ponter C, Greiveldinger L, Leterrier C, Richard S, Roussel S, Saint-Dizier H, Meunier-Salaün M C, Valance D, Veissier I 2007. Emotions and cognition: a new approach to animal welfare. Animal Welfare 16 (S): 37-43

Broom D M 1988 The scientific assessment of animal welfare. Applied Animal Behaviour Science 20: 5-19

Broom D M 1991 Assessing welfare and suffering. Behavioural Processes 25: 117-123

Dawkins M S 2003 Behaviour as a tool in the assessment of animal welfare. Zoology 106: 383-387

Watanabe S 2007 How animal psychology contributes to animal welfare. Applied Animal Behaviour Science 106: 193-202

Yeates J W, Main D C J 2007 Assessment of positive welfare: A review. The Veterinary Journal 175: 293-300

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s