Ponašanje i dobrobit mačaka

U novije vrijeme mačke su postale najpoželjniji kućni ljubimci u Velikoj Britaniji, premda su dugo vremena to bili psi. Smatra se da je razlog tome vjerovanje ljudi da je držanje mačaka kao kućnih ljubimaca jednostavnije. Zbog toga je važno imati na umu specifičnosti potreba koje mačke imaju te poznavati njihovo ponašanje i time doprinijeti kvalitetnom odnosu mačke i vlasnika.

Mačke su društvene životinje koje će na mjestima gdje ima dovoljno hrane, kao što su farma, smetište, ili ljudski dom, živjeti u zajednici. Obično zajedno žive ženke srodnice, majka s kćerima ili sestre. U takvim obiteljskim zajednicama ženke pomažu jedna drugoj u odgoju mladih, doje mlade jedna od druge, te čak pomažu kod poroda. Mužjaci mogu ostati živjeti sa ženkama, ili lutaju samostalno od jedne ženske obitelji do druge. Oni koji ostaju sa ženkama nisu agresivni prema mladuncima, nego se mogu sa njima i igrati. Mačke mogu prihvatiti pridošlicu, no za to je potrebno dosta vremena.

Ponašanja kojima mačke pokazuju svoju društvenost uključuju pozdravljanje dodirivanjem nosova, zatim spavanjem zajedno (i kada je vruće, i kada ima slobodnih mjesta), kada se igraju zajedno, kada čiste jedna drugu i kada se „postružu“ jedna uz drugu (ovo posljednje neki znanstvenici smatraju ekvivalentom ljudskom grljenju). Ta ista ponašanja mačke koriste kada se druže s ljudima.

Mačke se često glasaju. Tri osnovna tipa mačjeg glasanja su predenju, frktanju i mijaukanju, no mijaukanja ima različitih vrsta. U istraživanjima se pokazalo da ljudi slabije mogu razumjeti zbog čega mačke mijauču nego zašto psi laju. Ljudi koji imaju više iskustva s mačkama bolje ih razumiju.

Za mačju komunikaciju važan je rep. Zna se da kada jedna mačka prilazi drugoj s uzdignutim repom, time pokazuje svoje prijateljske namjere.

Mačići odrastaju u obitelji i uče pravila mačjeg ponašanja. Period socijalizacije za mačiće je od drugog ili trećeg tjedna starosti do devetog tjedna starosti, ali mačji se karakter oblikuje do četvrtog mjeseca starosti. Za mačiće je naročito važno da u periodu socijalizacije imaju pozitivna iskustva s ljudima. Općenito pravilo je da su mačićima potrebni mnogobrojni kratki periodi kontakta s ljudima tako da im ne dosadi, i to po mogućnosti s različitim osobama. Na ovaj način mogu se spriječiti problemi u ponašanju mačaka kućnih ljubimaca.

Drugi važan čimbenik za društvenost mačaka je genetika njihovog oca, odnosno od umiljatih očeva često su i djeca umiljata. Treći faktor koji određuje karakter mačića je uhranjenost majke mačke, odnosno gladne majke su grublje u odgoju, pa su onda i ti mačići grublji.

Ipak, one su manje društvene od pasa. Među znanstvenim dokazima koji upućuju na manju društvenost mačaka od pasa je i činjenica da mačke imaju manje razvijenu mimiku lica.

Domaće mačke love mali plijen (miševe, štakore, ptice) koji mogu loviti same, bez pomoći ostalih članova grupe. Zato što love same, mačke ne mogu čekati da budu jako gladne i iznemogle kada ponovno krenu u lov, pa iz toga proizlazi običaj mačke da love i kada nisu gladne. Činjenica da mačke koje su kućni ljubimci i dobro su nahranjene (site su) i dalje love, objašnjava se ovom evolucijskom prilagodbom. Naime, mačke su kućni ljubimci vrlo kratko vrijeme u odnosu na puno duži period u kome su bile ili divlje ili služile kao „kontrolori glodavaca“ u ljudskim naseljima.

Kako bi se umanjila uspješnost lova na ptice za mačke ljubimce preporuča ih se držati u kući u zoru i sumrak. Ne preporuča se staviti mačkama zvonce oko vrata jer zvonjenje može biti izvor stresa za mačke.

Majke mačke uče mačiće lovu. Prvo im donose mrtvi plijen, zatim omamljeni i na kraju živi. Time mačići postepeno uče što je plijen i što je jestivo, a zatim i kako plijen uhvatiti i usmrtiti. Ipak, neka istraživanja sugeriraju da se i mačići koje mama nije učila loviti mogu snaći i uhvatiti plijen, premda i oni prolaze period u kome uče preko pokušaja i pogreške.

Mačke su teritorijalne životinje, to znači da svaka ima svoj teritorij koji kontrolira i na kome lovi. Općenito teritoriji ženki su manji od onih od mužjaka, a mogu se preklapati. Mačka obilježava teritorij špricanjem određenih mjesta urinom, pri čemu stoji uspravno, te lagano trza repom dok šprica vertikalnu površinu. Mjesto gdje mačke bruse nokte sadrži dvije poruke za druge mačke, a to su ogrebotine i miris sa šapa mačke koja je grebla. Ujedno, mačke bruse nokte zato da bi nokti bili oštri, te da se protegnu i uvježbaju svoje mišiće.

Problemi u ponašanju na koje se vlasnici najčešće žale su agresivno ponašanje mačaka prema ljudima ili drugim mačkama, uriniranje izvan mjesta predviđenih za to, brušenje noktiju na namještaju, te strašljivost. Svi ovi problemi u ponašanju mogu se izbjeći odgovarajućom socijalizacijom, te pažljivim rasporedom zahoda i mjesta za brušenje noktiju. Mačkama je također potrebno osigurati dovoljno prilika za igru.

Mačje pasmine imaju sasvim drugačiju prošlost od psećih. Pseće pasmine su već dugo poznate, a ljudi su odabirali pse prema tome za koji posao su ih trebali. Mačje pasmine su razvijene većinom u zadnjih 50-ak godina (premda neke pasmine postoje mnogo duže, i 200 do 300 godina), a odabirane su po ljepoti. Neke pasmine mačaka postoje odavno u nekim djelovnima svijeta, ali su tek u zadnjih 50-ak godina prepoznate kao pasmine.

Zbog toga što su manje ovisne o čovjeku od pasa, mačke mogu samostalno živjeti na ulici. Međutim, glavni razlozi stradanja mačaka lutalica su bolesti i promet (automobili). Kako bi se olakšalo život lutalica preporuča se kastracija čitavih populacija. Također, potrebno je organizirati hranilišta koja su pod nadzorom skloništa i veterinarskih službi. Time se može kontrolirati zdravlje mačje populacije, te eventualno pojavljivanje novih nekastrirani jedinki.

 

Literatura

Macdonald DW, Apps PJ, Carr GM i Kerby G 1987 Social dynamics, nursing coalitions and infanticide among farm cats, Felis catus. Advances in Ethology, Supplement to Ethology 28. Paul Parey Scientific Publishers: Berlin, Njemačka

Crowell-Davis SL, Curtis TM i Knowles RJ 2004 Social organization in the cat: a modern understanding. Journal of Feline Medicine and Surgery 6: 19-28

Turner DC i Bateson 2000 The Domestic Cat – The biology of its behaviour, 2nd ed. Cambridge University Press: New York,USA

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s